Zadvarje se smjestilo na vrlo važnom putu koji iz podbiokovskog primorja vodi prema unutrašnjosti. Srednjovjekovno ime Duare indoeuropskog je odnosno slavenskog podrijetla i ima značenje „vrata“, „prolaz“ (dveri). Arheološki nalazi oko Zadvarja svjedoče o vrlo živoj prometnici trasiranoj još u prapovijesti. To nam potvrđuju brojni lokaliteti od pećine i gomila (tumuli-prapovijesne grobnice) na Dubcima preko gomila na Remnicama, Čikaševcu, Plani-Podima, Krnićima do gradina na Podima, kod Škrabića i na Subotišću u Gornjim Brelima, oko same tvrđave na Zadvarju do onih uz kanjon Cetine južno od Šestanovca i Katuna ali i sjeverno od ovog sela. Prema antičkim itinererima negdje u ovom prostoru nalazila se Inaronia. Kasna antika posvjedočena nam je nalazima ranokršćanskog kamenog crkvenog namještaja iz ranokršćanske crkve u Katunima i u okolici Šestanovca (Nejašmići). Tijekom ranog srednjeg vijeka na ovom se prostoru nalazila i Berulia, koju u svom djelu spominje bizantski car Konstantin Porfirogenet (945-959). Karolinški mačevi i koplja iz Kreševa i zaseoka Bajići u Potpoletnici te jednojagodna naušnica sa slimenskog groblja govore nam o važnosti ovog prostora tijekom nastanka nezavisne hrvatske kneževine i njenog istočnog susjeda -Paganije.