Počeci organiziranog protupožarnog djelovanja u tadašnjem gradu Zadvarju sežu još početkom 20. stoljeća – u godine kada je izgrađena i HE Kraljevac (1912.) koja je imala potrebu nabavka protupožarne opreme za koju su se obučavali i određeni ljudi iz pogona.
Nakon turbulentnih ratnih i poratnih godina, 1951. godine osnovano je i Dobrovoljno vatrogasno društvo Zadvarje, zajedno s društvima u drugim većim središtima poput Omiša i Imotskog. Jedan od utemeljitelja društva bio je ugledni mjesni liječnik Vjekoslav Điđi Franceschi koji je sa upraviteljem lokalne gospodarske zadruge Milanom Pervanom donio ideju o osnivanju vatrogasnog društva u Zadvarju. Ideja pada na plodno tlo pa Ivan Grubišić – Đanko u starom obiteljskom hotelu Cetina, koji je svojedobno gostio i Tina Ujevića, ustupa prostorije neophodne za rad Društva. Priključuju im se Stanko Čizmić, kao strojar i vozač u Društvu, Nediljko Bajić, kao meštar, Vice Šodan –  Brico, Aleksandar Pejković, Jure Krnić, Andrija Čizmić, Ivan Santrić, Ivan Krželj i mnogi drugi, a za prvog zapovjednika biraju najspremnijeg čovjeka netom pridošlog iz vojske – Vicu Šodana, pok.Filipa
Prva zabilježena ozbiljna intervencija bila je ispumpavanje prostora elektrane nakon poplave 1954. godine, uz pomoć DVD-a Omiš, Imotski i Makarska. Naravno, Društvo tada ne bi moglo djelovati da upravo HE Kraljevac nije darovala vozilo marke Dodge, vatrogasnu pumpu i još podosta opreme. Prve vježbe izvodile su se na Oboru, današnjem Trgu Stjepana Radića, a kao jednu od prvih intervencija van mjesta, usmena predaja navodi odlazak u Makarsku na ispomoć s pumpom pri gašenju stare ambulante.

Početkom sedamdesetih godina predsjednikom i najvažnijom osobom dužeg razdoblja postaje Mate Santrić koji je za svoje velike zasluge u volonterskom radu 2004. godine izabran za počasnoga predsjednika Društva, a 23. lipnja 2009. uručena mu je i nagrada za životno djelo Hrvatske vatrogasne zajednice temeljem 50 godina rada u vatrogastvu

Već su tih godina zadvarski vatrogasci sudjelovali i na raznim međuopćinskim natjecanjima, a naročite uspjehe bilježe osamdesetih godina prošloga stoljeća kada učestalo počinju sudjelovati i na velikim šumskim požarima. Krajem osamdesetih godina zapovjednikom Društva postaje Vice Pejković kojeg na toj dužnosti zatiče Domovinski rat a mnoge članove društva nevolja vodi na prve crte obrane Domovine.

Društvo tada djeluje prema općenitim mogućnostima, dok vatrogasne prostorije služe čak i kao spremište ručno pravljenim granatama iz HE Kraljevac, a vozilo „Tamić“ ide u logistiku postrojbama Omiške bojne na Južno bojište.
Društvo godišnje bilježi prosječno 80-ak intervencija i ta je brojka u stalnome porastu.