Referirajući se na podatke splitskog nadbiskupa Cupillija iz 1708. godine, može se zaključiti da se robnostočni sajam na Zadvarju održava duže od tristo godina, čime znatno obilježava život mještana ovog pitoresknog mjesta uz kanjon rijeke Cetine.
Slijedeći tradiciju razmjene robe i usluga na navedenom sajmu, u proteklim su se stoljećima mještani Zadvarja prilagodili te nudili posjetiteljima i izlagačima smještaj i hranu u obliku gostionica i prenoćišta u sklopu obiteljskih ugostiteljskih objekata.
Vlasnici gostionica su čuvali mesne i ostale kvarljive namirnice tako što su donosili led s Biokova iz jama ledenica te hladili hranu u toplijim razdobljima godine. Zanimljivo je istaknuti da su tijekom 20. stoljeća u Zadvarju posjetitelji i izlagači sajma imali na raspolaganju čak sedamnaest gostionica!
Obzirom na to da je Zadvarje smješteno na jedinom prolazu iz unutrašnjosti na more, pokazalo se kao idealna pozicija za razmjenu dobara i usluga primoraca i stanovnika Dalmatinske zagore, sve do prostora susjedne Bosne i Hercegovine.
U 17. stoljeću su galije dovozile robu do Vrulje a onda se ta roba dopremala karavanama, koje su ponekad bile i čuvane od strane vojnih formacija, putem od Vrulje do Zadvarja, koji je i danas vidljiv i obilježen. Kasnije se roba koja je dolazila morskim putem iskrcavala u luci u Makarskoj a odatle se dopremala na sajam u Zadvarje.
Tradicija održavanja sajma traje i danas, tako da posjetitelji imaju prilku prisustvovati sajmu svakog utorka, uključujući sajmove za blagdane Svetog Ante (12. i 13. lipnja) i Svetog Bartula (23. i 24.kolovoza).
Stočni dio „pazara“ odvija se u prostoru odvojenom od prometnice dok se ostala roba prodaje uz prometnicu, s tim da je 2020. godine dovršena zatvorena tržnica namijenjena prodaji prehrambenih proizvoda, a osigurava i lakšu prodaju u otežanim vremenskim uvjetima.
